|
2013-07-27 Šalje: Mladen Pavković <mladen.pavkovic.kc@gmail.com> Zašto ne čitate imena poginulih hrvatskih branitelja u Oluji? Često, prije svih, hrvatski branitelji postavljaju pitanje: jesmo li se za to borili? Eto, još malo pa ćemo opet u Kninu 5. kolovoza, obilježiti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dan hrvatskih branitelja. To bi trebalo biti nešto veličanstveno, baš onako kako je bilo na nedavnom obilježavanju najvećeg francuskog državnog praznika usred Pariza, a kojem su bili nazočni i pripadnici Hrvatske vojske te predsjednik hrvatske države, koji se vratio iz Francuske prepun pohvala i iznimnih dojmova. Naime, toga dana po uzoru ne samo na Francuze već i na druge države, Hrvatska za svoj najveći blagdan posvećen ljudima koji su bili prvi kad je trebalo također mora organizirati svečani vojni mimohod na kojem bi blistali oni koji su puškom ostvarili hrvatsku državu. Dakle, da te junake iz Domovinskoga rata vidimo i mi, a ne samo Francuzi! Nikako se ne smije dogoditi da i ove godine obilježavanje u Kninu prođe kao i lani - jadno, skromno i bez isticanja Junaka hrvatskog Domovinskoga rata general pukovnika Ante Gotovine i Mladena Markača, te doprinosa Franje Tuđmana. Imena Gotovine i Markača tada se nisu smjela ni spomenuti, a izložene postere s njihovim fotografijama "prekrivali" su kamionima. Toliko su ih se sramili. Osobito su bili sumnjivi oni koji su unatoč zabrani ipak nosili majice s likovima generala. Tretiralo ih se kao "državne neprijatelje", dok je s druge pak strane glavna "zvijezda" bio ratni zločinac Veljko Džakula. Hoće li se taj i ove godine, kad su na slobodi Markač i Gotovina, ponovno pojaviti u Kninu? Bilo bi poželjno, da prije svega uživo vidi, a možda i upozna one protiv kojih se borio, a zahvaljujući i takvima kao što su, ne samo ti nego i drugi časni hrvatski generali, taj i takvi džakule nisu završile na robiji, već su abolirani, pa se danas "kočopere" kao paunovi (Umjesto da se pokriju krpom preko glave!). Taj 5. kolovoza za one koji su ostali živi i koji će toga dana biti i u Kninu, još je samo jedna u nizu prigoda da se prisjetimo i svih onih koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata dali i svoje živote. Moja malenkost, ali i drugi već godinama traže i zahtijevaju da se na kninskoj tvrđavi, podno hrvatske zastave, javno pročitaju sva imena ljudi koji su stradali u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja. Što se više postavlja to pitanje, to je veća šutnja, što nije ništa drugo nego marginaliziranje ljudi koji su dali i krv za Domovinu. Ministarstvo branitelja sigurno će i ove godine sudionicima obilježavanja najvećeg blagdana u Hrvata ponovno podijeliti majice sa zaštitnim znakom Matićeva ministarstva na kojem dominira "crni golub"! A zašto nam ove godine ne bi dali majice na kojima će se umjesto tog "mrtvačkog" goluba isticati likovi Gotovine i Markača? Ti su generali toliko propatili za Hrvatsku da bi bio red da ih se baš na ovu obljetnicu i to u Kninu, službeno, na državnoj razini proglasi – Junacima Domovinskoga rata! Eto, Udruge proizašle iz Domovinskoga rata, opet na moju inicijativu, javno su ih proglasile junacima, dok su još bili na robiji, i kad ih se oficijelna politika odricala, kad ih je gazila, kao malo koga u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Ne, gospodo i drugovi, to se ne zaboravlja. I ne prelazi se preko toga kao spužvom preko ploče. Za jednog Perkovića, udbaša koji je optužen za krvavo ubojstvo, donose se i zakoni da se ovaj jadnik ne može izručiti Njemačkoj, a tima koji se danas toliko zalažu za bivše pripadnike zloglasne UDB-e, nikada nije palo na pamet da donesu zakon po kojem se ne smije progoniti ni jedan hrvatski branitelj dok se ne procesuiraju svi "Perkovići" i srpski četnici koji su klali, ubijali i rušili u vrijeme Domovinskoga rata. Kad već spominjemo ovog udbaša, u pojedinim medijima, koji žele zataškati njegovu krivnju, objavljena je njegova izjava kako (zamislite!) taj zna zbog čega je mogao biti ubijen hrvatski disident i poduzetnik Đureković, a jedino što ne zna – tko ga je ubio? Dakle, sve zna, a ništa ne zna. Kakav je to "vrhunski tajni agent"? Sada, zamislite, poput Manolića, Boljkovca i Mesića voli pričati kako je i on stvarao hrvatsku državu, odnosno kako se početkom devedesetih priključio Franji Tuđmanu. To je istina. Priključio se Tuđmanu jedino iz razloga da ga nitko ne pita gdje je bio i što je radio do početka srpske agresije, misleći kako će se time izvući i od "slučaja Đureković", ali i mnogih drugih sličnih krvavih događanja u kojima je navodno (po službenoj dužnosti) sudjelovao. Nešto slično dogodilo se i zločincu Brozu, poglavito 1944. Naime, tada, vidjevši da će izgubiti rat, veliki broj srpskih i inih četnika preokrenulo je kapu i priključilo se partizanima, odnosno antifašistima. Tko zna koliko ih je danas i gdje sve nisu "zaposleni" bivši udbaši i njihovi doušnici. Ako mislite da su prestali djelovati, grdno se varate. Metode su im iste, samo neće vas slati u Staru Gradišku i na Gole otoke, već će vas zbog toga što ocjene (danas i njihova djeca!) da ste "hrvatski nacionalista" (a to znači da iskreno volite Hrvatsku), goniti za tko zna kakve banalne stvari (od neplaćanja parkiranja, neizdavanja računa za sladoled, pa do "nebrige" (kao Borkovića) nad domaćim životinjama.) Tada će mnogi reći, ali njega ne progone zbog toga što je stvarao Hrvatsku, već zbog posve drugih stvari, a radi se o tome da vas kao "hrvatskog nacionalistu" pod svaku cijenu žele samljeti (ali na "fini" način). Zar to svakodnevno ne doživljavaju i istinski hrvatski branitelji, od kojih je već najmanje dvije tisuće izvršilo suicid? Tko ih je natjerao da se polijevaju benzinom, da si motornom pilom odrubljuju glave, da skaču s mostova, da liježu na bombe, da ubijaju sebe i cijele svoje obitelji? Pa, natjerali su ih baš ti razno razni "perkovići", kojih ima kao žaba u močvari. Što taj Perković ne napiše knjigu o radu Brozove UDB-e, o tome na koji je način djelovala ova zločinačka organizacija, poglavito prema Hrvatima? Boji se kao zec u šumi. Vidite i sami kako se preplašio čim su Nijemci poslali potjernicu za njim, sakrio se u mišju rupu, umjesto da je otišao, zajedno sa svojim kompanjonom Nobilom, braniti se pred sud i skinuti ljagu sa sebe i hrvatskog naroda. Ne, mi nismo "perkovići"! Činjenica je da u svakoj državi postoje tajne službe, ali je isto tako istina da oni koji su prekršili pravila, koji su navodno ubojice, ne mogu više ni do vrata tih službi, a ne da im u njima i dalje rade gotovo "svi" članovi obitelji. Nu, kako bilo da bilo, i bivšim Brozovim udbašima želimo sretan predstojeći Dan pobjede – "ma gdje bili", jer su i onda i danas bili prvi gdje god (ni)je trebalo! Mladen Pavković |